“Kontroverza u BiH: Trump nominovan za Nobelovu nagradu, dok domaća politika stvara blokadu”

Najnoviji potez članice Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Željke Cvijanović, izazvao je burne reakcije unutar državnog vrha i među građanima. Naime, Cvijanovićeva je predložila da Predsjedništvo BiH podrži inicijativu za nominaciju američkog predsjednika Donalda Trumpa za Nobelovu nagradu za mir, ali su Željko Komšić i Denis Bećirović odbili uvrstiti taj prijedlog na dnevni red sjednice, čime je inicijativa praktično blokirana.

Odluka dvojice članova Predsjedništva odmah je privukla pažnju domaće i međunarodne javnosti, budući da se radi o prijedlogu koji je, iako neobičan, snažno simboličan i politički osjetljiv.

Cvijanovićeva: Trump je zaslužan za niz globalnih mirovnih sporazuma

Željka Cvijanović u svom prijedlogu navela je da je Trump tokom svog mandata ostvario značajne rezultate u sferi međunarodne diplomatije, naglašavajući njegovu, kako kaže, “presudnu ulogu u stabilizaciji globalnih odnosa i okončanju višegodišnjih sukoba”.

“Smatram da je američki predsjednik Donald Trump svojim angažmanom i ličnim autoritetom doprinio rješavanju više svjetskih konflikata. Njegov rad na postizanju mirovnih sporazuma u različitim dijelovima svijeta svjedoči o njegovoj posvećenosti miru i stabilnosti,” navela je Cvijanović.

Kao ključne argumente za nominaciju, ona je istakla nekoliko događaja iz protekle dvije godine:

• Sporazum između Armenije i Azerbejdžana, potpisan u avgustu 2025. godine u Bijeloj kući, kojim je, prema njenim riječima, “okončan decenijama dug sukob u regiji Južnog Kavkaza”.

• Dogovor o primirju u Jemenu, koji je, kako tvrdi, postignut uz direktno posredovanje američke administracije.

• Diplomatski pritisak na strane uključene u sukob između Ruande i Demokratske Republike Kongo, koji je rezultirao prekidom borbi i otvaranjem humanitarnih koridora.

“Američki predsjednik je ovu nominaciju zaslužio jer je svojim diplomatskim angažmanom i ličnim autoritetom ostvario rezultate koji su ostavili značajan trag u međunarodnim odnosima. Nagrade poput Nobelove moraju biti priznanje za konkretne doprinose miru, a ne za političke preferencije,” naglasila je Cvijanović u obrazloženju.

Komšić i Bećirović odbili prijedlog bez obrazloženja

Druga dva člana Predsjedništva, Željko Komšić i Denis Bećirović, odbila su da prijedlog uopće uvrste na dnevni red sjednice. Takva odluka efektivno znači da se o inicijativi nije ni raspravljalo.

Do sada iz njihovih kabineta nije stiglo zvanično objašnjenje zašto su se odlučili na ovaj potez. Međutim, izvori bliski Predsjedništvu BiH navode da su razlozi višeslojni — od političkih neslaganja do procjene da BiH nema institucionalni razlog da predlaže međunarodne kandidate, posebno u svjetlu Cvijanovićkinog statusa na američkoj crnoj listi.

Prema nezvaničnim informacijama, Komšić i Bećirović smatraju da bi eventualna podrška takvom prijedlogu mogla biti politički neodgovorna i da bi mogla narušiti odnose BiH sa ključnim partnerima, uključujući Sjedinjene Američke Države.

Politička pozadina i trenutak prijedloga

Prijedlog Cvijanovićke dolazi u trenutku kada su odnosi unutar Predsjedništva BiH već napeti zbog niza tema – od pitanja državne imovine i vanjske politike do pozicija o ratu u Ukrajini i saradnji s NATO savezom.

Njena inicijativa da se Trump nominuje za Nobelovu nagradu mnogi analitičari vide kao političku provokaciju i pokušaj demonstracije lojalnosti prema američkoj desnici, s kojom se politički establišment iz Republike Srpske često povezuje.

Iako formalno gledano, svaka država može podnijeti prijedlog Nobelovom odboru, sama ideja da to učini BiH – zemlja s kompleksnim unutrašnjim odnosima i snažnim oslanjanjem na međunarodne partnere – izazvala je kontroverze.

Kontroverze zbog američke crne liste

Dodatni sloj kontraverze leži u činjenici da je Željka Cvijanović i dalje pod sankcijama američkog Ministarstva finansija (OFAC) zbog, kako se navodi, “ugrožavanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i podrške secesionističkim aktivnostima Milorada Dodika”.

Ta činjenica izazvala je burne reakcije na društvenim mrežama, gdje su mnogi korisnici isticali paradoks situacije — da upravo osoba pod američkim sankcijama predlaže nominaciju američkog predsjednika za najprestižniju svjetsku nagradu mira.

Politički analitičar iz Sarajeva, Adnan Huskić, smatra da se iza ovog prijedloga krije pokušaj političke poruke, a ne stvarna namjera da se Trump zaista kandiduje.

“Ova inicijativa je više simbolična poruka, možda čak i pokušaj da se dodvori određenim međunarodnim krugovima koji imaju simpatije prema Trumpu. Ali realno gledano, ona je politički i diplomatski neutemeljena,” ističe Huskić.

Reakcije iz RS-a i Federacije

U Republici Srpskoj, reakcije su bile podijeljene. Zvaničnici iz SNSD-a, čiji je Cvijanović istaknuti kadar, podržali su prijedlog, navodeći da je “Trump doprinio smanjenju globalnih tenzija i ojačao diplomatsku ulogu SAD-a”.

“Trump je predsjednik koji je radio u interesu globalnog mira, bez dvostrukih standarda. Ako je ikada neko zaslužio Nobelovu nagradu za mir, to je on,” izjavio je jedan od zvaničnika SNSD-a.

U Federaciji BiH, međutim, preovladava stav da je prijedlog neozbiljan i politički motivisan. Stručnjaci ističu da BiH treba da se fokusira na sopstvene prioritete, poput reformi, borbe protiv korupcije i integracija u EU, a ne na nominacije svjetskih lidera.

“Umjesto da promovišemo svjetske lidere, trebali bismo se fokusirati na to kako da BiH postane funkcionalna država. Ova inicijativa je još jedan dokaz političkog disbalansa i populizma u vrhu vlasti,” rekao je politički komentator iz Tuzle.

Odnos BiH i SAD-a u novoj političkoj eri

Ova situacija dodatno otvara pitanje odnosa Bosne i Hercegovine i Sjedinjenih Američkih Država. Tokom posljednjih godina, američka administracija – bez obzira na to ko je u Bijeloj kući – bila je jedan od ključnih međunarodnih faktora u stabilizaciji situacije na Balkanu.

Iako je Trumpova administracija ranije imala ograničen interes za BiH, njegovo ponovno jačanje političkog uticaja na međunarodnoj sceni u posljednje dvije godine uticalo je i na promjenu percepcije u regionu.

Međutim, podrška Trumpu u BiH ima duboko političko značenje: dok vlasti u RS-u tradicionalno pokazuju simpatije prema američkim republikancima, većina političkih aktera iz Federacije BiH zadržava bliže odnose s aktuelnom administracijom u Washingtonu.

Zbog toga se i prijedlog Cvijanović tumači kao politička poruka, a ne diplomatski čin.

Šira slika: Nobelova nagrada i politički motivi

Nobelova nagrada za mir, iako često doživljavana kao priznanje za istinske doprinose globalnom miru, nije lišena političkih uticaja. Tokom istorije, nominovani su mnogi lideri čije su odluke bile kontroverzne – od Henryja Kissingera do Baracka Obame.

U tom kontekstu, nominacija Donalda Trumpa, iako neobična, nije bez presedana. Tokom 2020. godine nekoliko evropskih parlamentaraca već je podnijelo slične prijedloge zbog njegovog doprinosa u sporazumima između Izraela i arapskih država (Abraham Accords).

Ipak, politička težina inicijative iz BiH, zemlje opterećene vlastitim izazovima i međunarodnim pritiscima, nosi dodatnu dimenziju. Analitičari ističu da se ovakvim potezima domaća politika udaljava od suštinskih tema koje su ključne za građane.

Simbolika i poruka javnosti

Bez obzira na konačni ishod, prijedlog Željke Cvijanović otvorio je široku raspravu o ulozi BiH u međunarodnim odnosima. Može li zemlja s dubokim unutrašnjim podjelama imati jasan vanjskopolitički stav? I ko uopće oblikuje taj stav – Predsjedništvo kao kolektivni organ ili pojedinačni članovi?

Odbijanje prijedloga pokazalo je da nema jedinstva ni o najosnovnijim diplomatskim pitanjima, što dodatno naglašava složenost političkog sistema u BiH.

Iako mnogi smatraju da je inicijativa Cvijanović bila više simbolična nego suštinska, činjenica da je izazvala ovoliku pažnju pokazuje koliko je javnost željna jasnih i konkretnih političkih poteza – čak i kada su oni sporni.

Zaključak: Politički simbolizam nad stvarnošću

Odluka Predsjedništva BiH da ne uvrsti prijedlog o nominaciji Donalda Trumpa za Nobelovu nagradu za mir možda je formalno jednostavna, ali njen politički odjek je ogroman.

Ona razotkriva duboke političke podjele, različite vizije vanjske politike i nesposobnost ključnih institucija da govore jednim glasom. Istovremeno, slučaj podsjeća koliko je lako međunarodne teme iskoristiti za unutrašnju političku promociju.

Za jedne, Cvijanovićkina inicijativa je iskaz diplomatskog optimizma i pokušaj da BiH bude prepoznata u svjetskim okvirima. Za druge, to je politički performans bez suštinskog značaja, koji samo produbljuje jaz između entiteta i dodatno kompromituje kredibilitet državnih institucija.

U svakom slučaju, ova epizoda jasno pokazuje da se bosanskohercegovačka politika i dalje nalazi između globalne simbolike i domaće realnosti – i da se granica između ozbiljnih inicijativa i političkih poruka često briše u hodnicima moći.