Cvijanović pokucala na vrata Ambasade SAD-a: Šta stoji iza žalbe Ambasadi SAD-a?

Članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Željka Cvijanović, nedavno je održala sastanak u Sarajevu s otpravnikom poslova Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u BiH, Danielom Koskijem. Ovaj sastanak izazvao je veliko interesovanje javnosti, jer je na visokom diplomatskom nivou otvoreno nekoliko ključnih tema koje se tiču političkog i ekonomskog pravca Bosne i Hercegovine, kao i uloge međunarodnih partnera u oblikovanju unutrašnje politike. Cvijanović je tom prilikom otvoreno izrazila svoje stavove o prevelikom međunarodnom uticaju, ističući potrebu jačanja domaćih institucija i smanjenog uplitanja stranih aktera u unutrašnje odluke države.

Politički i ekonomski kontekst Bosne i Hercegovine

Bosna i Hercegovina se već decenijama suočava s brojnim političkim, ekonomskim i društvenim izazovima. Od završetka rata 1995. godine i potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, zemlja je strukturirana kroz kompleksan sistem vlasti koji uključuje dva entiteta – Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku – kao i Distrikt Brčko, uz višeslojnu koordinaciju između državnog, entitetskog i kantonalnog nivoa vlasti. Ovaj složeni ustavno-pravni okvir, iako osmišljen kao garancija ravnopravnosti konstitutivnih naroda, u praksi često usporava donošenje odluka i otežava efikasno funkcionisanje države.

Jedan od ključnih problema koji Cvijanović ističe jeste prevelika ovisnost o međunarodnim akterima, uključujući Evropsku uniju, Sjedinjene Američke Države i kancelariju visokog predstavnika u BiH. Tokom decenija, međunarodna zajednica je imala značajnu ulogu u političkim procesima – od nadgledanja izbora i posredovanja u kriznim situacijama, do donošenja ključnih odluka putem tzv. bonskih ovlaštenja visokog predstavnika.

Cvijanović je u razgovoru s Koskijem naglasila da ova praksa, iako često motivisana dobronamjernim ciljevima, dugoročno oslabljuje domaće institucije. Prekomjerna intervencija stranih faktora može stvoriti osjećaj zavisnosti i ograničiti odgovornost lokalnih vlasti, što rezultira sporim napretkom u demokratizaciji i ekonomskom razvoju.

Zašto jačanje domaćih institucija ima ključnu ulogu?

Cvijanović je tokom sastanka jasno izrazila stav da je jedini održiv put ka stabilnoj i funkcionalnoj BiH prepuštanje ključnih odluka domaćim institucijama. Naglasila je da, dok međunarodni uticaj može služiti kao podrška, prevelika uključenost stranih aktera često dovodi do kontraproduktivnih efekata – usporavanja reformi, političkih blokada i smanjenja inicijative lokalnih lidera.

U tom kontekstu, Cvijanović je aludirala na iskustva drugih država i globalne političke trendove, uključujući ideju bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa o smanjenju intervencionizma SAD-a u unutrašnja pitanja drugih država. Prema njenom mišljenju, BiH bi mogla koristiti sličan model, gdje se prostor za rješavanje političkih, ekonomskih i društvenih izazova daje domaćim institucijama, uz minimalan, ali konstruktivan međunarodni nadzor.

Saradnja s američkim diplomatama: balans između suvereniteta i partnerstva

Iako je Cvijanović otvoreno kritikovala preveliki međunarodni uticaj, ona je naglasila da to ne znači prekid saradnje sa Sjedinjenim Američkim Državama ili drugim međunarodnim partnerima. Naprotiv, ona vidi značajan potencijal za jačanje bilateralnih odnosa kroz projekte od zajedničkog interesa, uključujući:

• Ekonomski razvoj i investicije.

• Infrastrukturne projekte na državnom i entitetskom nivou.

• Edukaciju i obuku kadrova.

• Saradnju u oblasti sigurnosti, uključujući borbu protiv organizovanog kriminala i terorizma.

Cvijanović je naglasila da BiH može ostvariti znatno više ukoliko odnosi sa međunarodnim partnerima budu zasnovani na međusobnom poštovanju i partnerskom principu, a ne na tutorstvu ili nametanju rješenja.

Reakcije političkih aktera i analitičara

Politički analitičari ocjenjuju da ovakav istup Željke Cvijanović može imati višestruke implikacije. S jedne strane, on odražava frustraciju dijela domaće političke elite zbog prevelikog uplitanja međunarodne zajednice. S druge strane, ovakva izjava šalje signal da BiH želi preuzeti veću odgovornost za vlastite odluke i strateške pravce, uključujući EU integracije, ekonomske reforme i unutrašnju stabilnost.

Međutim, postoje i upozorenja da smanjenje međunarodnog uticaja nosi rizike. BiH je država s izraženim etničkim i političkim podjelama. Povlačenje stranih aktera moglo bi stvoriti dodatne napetosti ili usporiti implementaciju reformi, posebno u oblastima pravosuđa, finansija i upravljanja državnim resursima. Važno je napomenuti da je uloga međunarodnih organizacija bila ključna u implementaciji brojnih reformi od 1995. godine, uključujući modernizaciju pravosudnog sistema, finansijsko upravljanje i antidiskriminacijske politike.

Diplomatski ton i otvoreni dijalog

Cvijanović je u svom obraćanju Danielu Koskiju pokazala sposobnost vođenja diplomatskog dijaloga, gdje kritika ne znači prekid odnosa, već prijedlog za redefinisanje saradnje. Takav pristup omogućava konstruktivno debatiranje o budućnosti Bosne i Hercegovine, u kojoj međunarodni partneri ostaju prisutni kao savjetodavna podrška, ali ne i kao glavni kreatori odluka.

Posebno je značajno da je Cvijanović istakla mogućnost razvoja saradnje u oblastima koje nisu striktno političke, već ekonomske i infrastrukturne prirode. Na taj način, fokus se prebacuje sa stalne političke kontroverze na konkretne projekte koji direktno utiču na kvalitet života građana.

Mogući scenariji razvoja odnosa BiH i SAD

Ova izjava otvara nekoliko mogućih scenarija za buduće odnose:

1. Konstruktivni balans: BiH i SAD pronalaze model saradnje koji jača domaće institucije, a istovremeno omogućava međunarodnu podršku u oblastima kao što su sigurnost i ekonomski razvoj.

2. Sporiji reformski proces: Ako međunarodna zajednica smanji aktivnu ulogu, a domaće institucije nisu dovoljno spremne, moguće je usporavanje reformi i povećanje političkih tenzija.

3. Regionalni uticaj: Drugi regionalni akteri mogli bi pojačati svoj uticaj ukoliko SAD smanji direktno prisustvo, što bi moglo imati posljedice na geopolitiku Balkana i EU integracije.

Dugoročne implikacije za domaće institucije

Ako se stav Cvijanović realizuje u praksi, to bi značilo jačanje institucionalnog kapaciteta Republike Srpske i Bosne i Hercegovine u cjelini. Jače domaće institucije mogu povećati transparentnost, ubrzati donošenje odluka i smanjiti oslanjanje na vanjske aktere.

S druge strane, povećana odgovornost domaćih institucija nosi i veću političku odgovornost. Svaka odluka ili propust biće direktno vidljiva javnosti, što znači da politički lideri moraju biti spremni na efikasnu komunikaciju, planiranje i upravljanje resursima.

Javni i međunarodni odjek

Sastanak Cvijanović i Koskija izazvao je veliku pažnju medija i političkih analitičara. Dok jedni vide ovakav stav kao neophodan korak ka jačanju suvereniteta i smanjenju zavisnosti, drugi upozoravaju na moguće komplikacije u međunarodnim odnosima, posebno u kontekstu EU integracija i američke politike prema Zapadnom Balkanu.

Javnost u BiH takođe pomno prati ovakve izjave, jer one signaliziraju smjer u kojem će politički dijalog i reforme ići u narednom periodu. Za građane, ovakav stav može biti znak da se više pažnje posvećuje domaćim potrebama i interesima, a manje diplomatskom uplitanju koje često stvara konfuziju i političke blokade.

Zaključak

Sastanak između Željke Cvijanović i američkog diplomate Daniela Koskija predstavlja značajan trenutak u političkom diskursu Bosne i Hercegovine. Cvijanović je jasno istakla potrebu jačanja domaćih institucija i smanjenja međunarodnog pritiska, naglašavajući važnost samostalnog donošenja odluka.

Poruke koje je prenijela pokazuju smjer političkog dijaloga u kojem se traži veći suverenitet, odgovornost i partnerski odnos sa međunarodnim akterima. Iako stavovi mogu izazvati različite reakcije, jedno je sigurno: pitanje ravnoteže između domaće samostalnosti i međunarodne podrške ostat će u fokusu političkog i javnog života BiH u narednim godinama.

S obzirom na kompleksnost političkog sistema, historijsko naslijeđe i regionalne izazove, ključna tema ostaje kako BiH može razviti vlastite kapacitete, očuvati stabilnost i istovremeno ostati dio međunarodnih integracija, uključujući saradnju s SAD i EU. Ukoliko se ovaj balans postigne, moguće je značajno unaprijediti politiku, ekonomiju i društveni život u zemlji, te pružiti građanima funkcionalniju i stabilniju državu.