Užas u Hodžićima: Mladić (19) stradao među minama dok je vraćao stado

TRAGIČNA NESREĆA U HODŽIĆIMA KOD DOBOJA – MLADIĆ IZGUBIO ŽIVOT U MINSKOM POLJU

U naselju Hodžići kod Doboja sinoć se dogodila tragedija koja je potresla cijelu lokalnu zajednicu. Devetnaestogodišnji Mehmed Hasanamidžić, mladić iz ovog mjesta, izgubio je život u obilježenom minskom polju dok je pokušavao vratiti koze koje su odlutale na područje prekriveno minama, udaljeno svega nekoliko desetina metara od porodičnih kuća. Nesreća je šokirala stanovnike Hodžića i okolnih naselja, a lokalna zajednica u nevjerici i tjeskobi prati tok događaja. Svjedoci navode da je trenutak eksplozije bio izuzetno dramatičan, a panika i strah odmah su obuzeli prisutne. Ova tragedija dodatno ističe koliko su minska polja, čak i nakon tri decenije od rata, i dalje smrtonosna prijetnja za svakodnevni život ljudi u ovim krajevima.

BRZA REAKCIJA NADLEŽNIH

Na lice mjesta odmah su izašli pripadnici Policijske uprave Doboj i dežurni tužilac Okružnog javnog tužilaštva, koji su započeli uviđaj u otežanim uslovima zbog kiše, mraka i opasnosti od daljnjih mina. Eksplozija je bila toliko snažna da je pristup tijelu mladića bio izuzetno zahtjevan, a sigurnost istražitelja i spasilačkih timova stavljena je na prvo mjesto. Stručni timovi su morali koristiti specijalizovanu opremu za rad u minski aktivnom području, a koordinacija policije, hitne pomoći i deminerskih timova bila je ključna kako bi se osiguralo da ne dođe do dodatnih nesreća. Svi prisutni svjedoci i članovi porodice opisali su trenutke nakon eksplozije kao izuzetno traumatične i emocionalno iscrpljujuće.

HODŽIĆI – MINSKA PRIJETNJA KOJA JOŠ POSTOJI

Minska polja u okolini Doboja, iako jasno obilježena, i dalje predstavljaju smrtonosnu prijetnju za stanovnike. Prema dostupnim podacima, u ovom području je od mina do sada stradalo više od 50 osoba, dok je oko 120 ljudi ranjeno. Stanovnici Hodžića godinama apeliraju na hitne i konkretne mjere deminiranja, ali tragedije se i dalje ponavljaju. Svaki izlazak na njivu, pašnjak ili livadu može završiti fatalno, a prisutnost mina u neposrednoj blizini porodičnih kuća dodatno povećava opasnost za djecu i mlade. Ova nesreća još jednom pokazuje koliko je spor i neadekvatan sistemski pristup deminiranju u BiH opasan i koliko nedostaje sveobuhvatna strategija zaštite stanovništva.

ISPOVIJEST MAJKE – BOL I NESPOSOBNOST DA POMOGNE

Mehmedova majka, Ferida Hasanamidžić, kroz suze je ispričala koliko joj je sin značio i koliko je teško podnijeti gubitak: “On mi je bio sve. Radio je, vrijedan bio. Borili smo se zajedno za koru hljeba. Otišao je gore da čuva koze koje često odlutaju u minska polja. Pokušao je da ih vrati… A onda se začula eksplozija. Rekli su mi da ga više nema, da ga je raznijelo. Ništa od njega… Da je bar ostao invalid, da ga mogu gledati…” Ferida, samohrana majka četvero djece, naglašava i materijalnu nesigurnost, jer nema sredstava ni za osnovnu sahranu, što dodatno otežava već teško tragično iskustvo.

MEHMED – MLADIĆ KOJI JE ŽIVIO S OSMIJEHOM

Komšije, nastavnici i prijatelji s tugom govore o Mehmedu. Nastavnica Senada Džanić opisala ga je kao skromnog i vrijednog mladića: “Bio je divno dijete koje je živjelo u jako teškim uslovima. Skroman, ali uvijek nasmijan. Nažalost, život mu je bio kratak, a iako težak, nikada nije gubio volju.” Mehmed je nakon završene osnovne škole upisao srednju saobraćajnu školu u Doboj Istoku. Želio je raditi, pomagati majci i sestrama i živjeti mirnim životom. Njegovi snovi, međutim, brutalno su prekinuti u samo jednom trenutku, a njegova smrt duboko je pogodila sve koji su ga poznavali.

VAPAJ RODBINE – “IMA LI IKOGA DA NAS VIDI?”

Stric stradalog mladića, Mehmedalija Hasanamidžić, s ogorčenjem i tugom pokazuje minska polja tik do kuća: “Evo, vidite gdje su mine. Prošlo je trideset godina od rata. A one su i dalje tu, pored naših domova. Niko da se pobrine, niko da ukloni. Koliko još života treba da se ugasi?” Njegove riječi odzvanjaju kao vapaj i upozorenje cijelom društvu da je potrebno hitno djelovati, jer Hodžići nisu jedini koji svakodnevno žive pod prijetnjom mina. Ova tragedija pokazuje koliko je život u ratu obilježenim područjima i dalje nesiguran, te koliko je važno stalno pratiti i uklanjati minska polja.

REDAKCIJSKA ANALIZA – POSLJEDICE KOJE SE MOGU SPRIJEČITI

Ova nesreća otvara brojna pitanja o sporosti procesa deminiranja u Bosni i Hercegovini i nedovoljnoj zaštiti stanovništva. Svaka nova tragedija pokazuje da su minska polja još uvijek prisutna i smrtonosna. Bosna i Hercegovina je, prema procjenama, i dalje jedna od najzagađenijih zemalja u svijetu kada je riječ o minama. Više od 950 kvadratnih kilometara teritorije još uvijek je pod sumnjom da je kontaminirano minama. Smrt jednog mladića iz Hodžića nije samo lična tragedija njegove porodice, već i upozorenje cijelom društvu da se mora poduzeti mnogo više, jer su posljedice rata i dalje prisutne i prijete svakodnevnom životu stanovnika.

POTREBA ZA DRUŠTVENOM I INSTITUCIONALNOM AKCIJOM

Stručnjaci za sigurnost i deminiranje ističu da su neophodni dodatni programi i sistemske mjere kako bi se spriječile ovakve tragedije. Potrebno je povećati broj deminerskih timova, ubrzati proces uklanjanja mina i provesti edukaciju stanovništva o opasnosti minskih polja. Također, lokalne zajednice i nadležne institucije moraju biti aktivnije u koordinaciji i nadzoru kako bi se osiguralo da niti jedno naselje ne ostane nezaštićeno, a stanovnici sigurni. Javnost treba stalno biti informisana o opasnim zonama, a hitne mjere za zaštitu djece i mladih moraju postati prioritet.

UTICAJ NA LOKALNU ZAJEDNICU I MENTALNO ZDRAVLJE

Tragedija Mehmeda Hasanamidžića duboko je pogodila cijelu lokalnu zajednicu Hodžića i okolnih naselja. Komšije i prijatelji ističu da su šok i tuga vidljivi kod svih generacija, od djece do starijih stanovnika. Stručnjaci za mentalno zdravlje upozoravaju da ovakve traume mogu imati dugotrajne posljedice na emocionalno stanje ljudi, posebno na djecu koja svjedoče ovakvim događajima. Psihološka podrška porodicama i zajednici postaje neophodna, a lokalne vlasti i nevladine organizacije pozvane su da ponude konkretne programe pomoći kako bi se smanjio utjecaj traume i omogućilo oporavak pogođenih.

APEL DRŽAVI I MEĐUNARODNIM INSTITUCIJAMA

Ova tragedija jasno pokazuje da Bosna i Hercegovina mora ubrzati proces deminiranja i osigurati sredstva i kapacitete za hitnu sanaciju minski ugroženih područja. Potrebna je bolja koordinacija između lokalnih vlasti, državnih institucija i međunarodnih organizacija koje pružaju podršku u deminiranju, kako bi se spriječili daljnji gubici života. Međunarodne institucije pozvane su da pruže tehničku, finansijsku i logističku pomoć kako bi se ubrzao proces čišćenja minskih polja i zaštitilo stanovništvo, posebno djecu i mlade, koji su najranjiviji.

EDUKACIJA I PREVENCIJA – KLJUČ SIGURNOSTI

Osim deminiranja, ključna je edukacija lokalnog stanovništva o opasnostima minskih polja. Programi prevencije i informisanja trebaju se uključiti u obrazovne institucije, lokalne zajednice i medije. Svaka škola, omladinski klub i centar mora biti upoznat s pravilima ponašanja u zoni minskog rizika, a zajednice moraju biti osposobljene za hitno reagovanje u slučaju nesreća. Dugoročna prevencija i stalna edukacija, zajedno s konkretnim institucionalnim mjerama, jedini su način da se smanji broj ovakvih tragedija i sačuvaju životi budućih generacija.