Užas u Hodžićima: Mladić (19) stradao među minama dok je vraćao stado
U naselju Hodžići kod Doboja sinoć se dogodila tragedija koja je potresla cijelu lokalnu zajednicu. Devetnaestogodišnji Mehmed Hasanamidžić, mladić iz ovog mjesta, izgubio je život u obilježenom minskom polju. Nesreća se dogodila dok je pokušavao vratiti koze koje su odlutale na područje prekriveno minama, udaljeno svega nekoliko desetina metara od porodičnih kuća.
Prema prvim informacijama, eksplozija je bila snažna, a na licu mjesta odmah su izašli pripadnici Policijske uprave Doboj i dežurni tužilac Okružnog javnog tužilaštva. Uviđaj je bio otežan zbog kiše i mraka, ali i same činjenice da se tijelo nalazilo u miniranom području.
HODŽIĆI – MJESTO GDJE MINA JOŠ UVIJEK UBIJA
Minska polja u okolini Doboja, iako obilježena, i dalje predstavljaju smrtonosnu prijetnju za stanovnike. Trideset godina nakon rata, u neposrednoj blizini kuća i dalje se nalaze mine. Prema dostupnim podacima, u ovom području je od mina do sada stradalo više od 50 osoba, dok je oko 120 ljudi ranjeno.
Stanovnici Hodžića godinama apeluju da se poduzmu konkretnije mjere deminiranja, no tragedije se i dalje ponavljaju. Ovaj događaj još jednom podsjeća na to koliko su mine opasne i koliko nedostaje sistemskog pristupa njihovom uklanjanju.
ISPOVIJEST MAJKE: “IZGUBILA SAM SVE”
Mehmedova majka, Ferida Hasanamidžić, kroz suze je ispričala koliko joj je sin značio:
– “On mi je bio sve. Radio je, vrijedan bio. Borili smo se zajedno za koru hljeba. Otišao je gore da čuva koze koje često odlutaju u minska polja. Pokušao je da ih vrati… A onda se začula eksplozija. Rekli su mi da ga više nema, da ga je raznijelo. Ništa od njega… Da je bar ostao invalid, da ga mogu gledati…”, kazala je slomljena majka.
Ferida, samohrana majka četvero djece, ističe i da nema sredstava da organizuje ni sinovljevu dženazu. Njena priča otkriva i drugu stranu tragedije – borbu s neimaštinom koja prati mnoge porodice u ovim krajevima.
MEHMED – DIJETE S OSMIJEHOM
Komšije, nastavnici i prijatelji s tugom govore o Mehmedu. Nastavnica Senada Džanić opisala ga je kao skromnog i vrijednog mladića:
– “Bio je divno dijete koje je živjelo u jako teškim uslovima. Skroman, ali uvijek nasmijan. Nažalost, život mu je bio kratak, a iako težak, nikada nije gubio volju.”
Mehmed je nakon završene osnovne škole upisao srednju saobraćajnu školu u Doboj Istoku. Želio je raditi, pomagati majci i sestrama, i živjeti mirnim životom. Njegovi snovi, međutim, brutalno su prekinuti u samo jednom trenutku.
“IMA LI IKOGA DA NAS VIDI?”
Stric stradalog mladića, Mehmedalija Hasanamidžić, s ogorčenjem se pita dok pokazuje minska polja tik do kuća:
– “Evo, vidite gdje su mine. Prošlo je trideset godina od rata. A one su i dalje tu, pored naših domova. Niko da se pobrine, niko da ukloni. Koliko još života treba da se ugasi?”
Njegove riječi odzvanjaju kao vapaj, ali i kao upozorenje. Hodžići su samo jedno od brojnih mjesta u Bosni i Hercegovini gdje stanovnici svakodnevno žive s prijetnjom mina.
REDAKCIJSKA ANALIZA: TRAGEDIJA KOJA SE MOGLA SPRIJEČITI
Ova nesreća otvara brojna pitanja o sporosti procesa deminiranja u Bosni i Hercegovini. Dok god su minska polja prisutna u blizini naselja, svaki izlazak na njivu, pašnjak ili livadu može završiti smrću.
Bosna i Hercegovina je i dalje jedna od najzagađenijih zemalja u svijetu kada je riječ o minama. Prema procjenama, više od 950 kvadratnih kilometara teritorije još uvijek je pod sumnjom da je kontaminirano minama.
Smrt jednog mladića iz Hodžića nije samo lična tragedija njegove porodice, već i podsjetnik cijelom društvu da se mora učiniti više. Svaki novi izgubljeni život pokazuje koliko su posljedice rata i dalje prisutne, čak i tri decenije kasnije.
