KURTĆEHAJIĆ PROTRESA JAVNOST: Akademik Suad Kurtćehajić: “Istina o tome kako su se razvijale nacije u BiH”

Akademik Suad Kurtćehajić, ugledni profesor i intelektualac, oglasio se detaljnom analizom o identitetu Bošnjaka i njegovom utjecaju na dugoročni opstanak Bosne i Hercegovine. U tekstu objavljenom na Facebooku, Kurtćehajić sagledava historijski razvoj imena „Bošnjak“, političke procese kroz koje je narod prolazio, te iznosi stav da bi ime „Bosanac“ moglo biti ključ kohezije i stabilnosti države.

Historijski osvrt: kako je nastao identitet Bošnjaka

Kurtćehajić podsjeća da je naziv Musliman kao etnička odrednica zvanično zamijenjen nazivom Bošnjak 1994. godine. Analizira period od Austro-Ugarske do raspada Jugoslavije, naglašavajući da su Srbi i Hrvati svoje narodne identitete izgradili još u XIX stoljeću, dok su bosanski muslimani dugo ostali samo vjerska skupina bez razvijenog političkog identiteta.

Posebno ističe odbijanje bosanskih muslimana da krajem XIX i početkom XX stoljeća prihvate naziv Bošnjak koji je nametao Benjamin Kállay, zbog čega su u modernu epohu ušli kao vjerska zajednica. To je, tvrdi, omogućilo Srbima i Hrvatima da se teritorijalno pozicioniraju na prostoru BiH, dok su Muslimani ostali izvan nacionalnih podjela.

Uloga Tita u opstanku BiH

Kurtćehajić naglašava da bez Tita Bosna ne bi imala status republike nakon Drugog svjetskog rata.

Prema njegovim riječima, komisija AVNOJ-a je već bila donijela odluku da Bosna bude pokrajina, ali je Tito to odbio i insistirao da BiH mora biti ravnopravna federalna jedinica. Taj stav je, kaže Kurtćehajić, presudno odredio sudbinu Bosne.

Od vjerske skupine do nacije

U Jugoslaviji su Muslimani prošli kroz složen proces identitetskog formiranja:

• 1948. – tretirani kao neopredijeljeni

• 1953. – upisivani kao „Jugosloveni neopredijeljeni“

• 1961. – priznati kao narod (muslimani malim m)

• 1971. – priznati kao nacija (Muslimani velikim M)

Hamdija Pozderac je, prema akademiku, pokušavao da izbori opciju „Bosanac“ kao etničko ime, ali je Beograd to odbio.

Propuštene šanse i Bošnjački sabor 1993.

Kurtćehajić tvrdi da su i 1991. i 1993. godine postojale realne mogućnosti da se Bošnjaci odluče za ime Bosanac, ali je ratni kontekst i prijedlog podjele BiH na tri republike doveo do toga da se odabere naziv Bošnjak — kako bi narod imao svoje etničko ime, nasuprot Srbima i Hrvatima koji su tada imali vlastite teritorijalne jedinice.

„Bosanac“ kao jedini održivi identitet za budućnost države

Kurtćehajić upozorava da današnje ime Bošnjak de facto učvršćuje etničke podjele, jer se primarno odnosi samo na jednu grupu. Ističe da bi Bosanac mogao postati nadnacionalni identitet otvoren za sve građane države, te jedini kohezioni faktor koji BiH trenutno nema.

Prema njemu, identitet „Bosanac“ bi:

• povezao sve koji Bosnu smatraju svojom državom,

• bio prihvatljiv i manjem broju Srba i Hrvata (oko 10% u početku),

• dugoročno jačao državnost BiH,

• smanjivao prostor za etničke podjele.

Također upozorava da Zapad neće tolerisati stvaranje male, homogenizirane, isključivo bošnjačke države, te da u scenariju raspada BiH postoji mogućnost da bi Federacija mogla biti priključena Hrvatskoj.

Poziv na promišljanje o budućnosti

„Države nestaju kada izgube unutrašnju koheziju, ne kada izgube međunarodno priznanje“, ističe Kurtćehajić.

Naglašava da Bošnjaci danas imaju mogućnost da izgrade otvoren i sveobuhvatan identitet — Bosanac — koji bi štitio jedinstvo zemlje, umjesto da se, kako kaže, sutra probude u situaciji u kojoj moraju prihvatati tuđe identitete zbog vlastite pasivnosti.

Na kraju poručuje da je pitanje identiteta ključno za opstanak Bosne i Hercegovine i da „vrijeme za ozbiljno promišljanje ističe“.