Zagađenost gradova s aspekta medicinskih stručnjaka: Hronična bolest koja se ne liječi i napreduje!

Sarajevo se ovih dana našlo na vrhu globalnih ljestvica zagađenja, ali ono što brojke ne mogu u potpunosti objasniti jeste stvarna cijena koju plaćaju pluća građana. Dok nadležne institucije govore o visokom stepenu zagađenja zraka, ljekari koriste znatno težu riječ – otrov. Ta razlika nije stilska, već suštinska. Ona dijeli statističke podatke od stvarnih zdravstvenih posljedica, administrativni jezik od medicinske realnosti, nelagodu od ozbiljnog rizika po život.

Problem nije ograničen samo na glavni grad. Tuzla, Zenica i Banja Luka već godinama dijele sličnu sudbinu, iako su rjeđe u fokusu javnosti. Pacijenti u ovim sredinama dišu isti, a često i teži zrak, dok se pitanje više ne svodi na to da li je zagađeno, nego koliko godina života gubimo, koliko bolesti nastaje i zašto se takvo stanje i dalje toleriše.

U emisiji Novi dan, iz stručnog i zdravstvenog ugla govorili su dr. Emina Dadagić, specijalistica pneumofiziologije iz Sarajeva, dr. Sejan Omeragić, pulmoalergolog sa Klinike za plućne bolesti UKC Tuzla, te dr. Mladen Duronjić, načelnik Klinike za plućne bolesti UKC Banja Luka. Njihove poruke bile su različite po tonu, ali identične po suštini – stanje je alarmantno.

Dr. Dadagić je povukla snažnu paralelu između dijagnoze pacijenata i “dijagnoze” gradova izloženih dugotrajnom aerozagađenju. Prema njenim riječima, takvi gradovi mogu se posmatrati kao organizam koji boluje od hronične bolesti. Simptomi se povremeno smire, ali bolest napreduje jer nema adekvatne terapije ni ozbiljnog tretmana. Kao dominantan faktor rizika izdvaja se upravo zagađen zrak, koji dugoročno ostavlja posljedice na cijeli organizam.

Dr. Omeragić naglašava da je problem kompleksan, ali da je njegova suština jednostavna – potreban nam je čistiji zrak da bismo normalno disali. Iako zagađenje nije isključivo problem Bosne i Hercegovine, ono zahtijeva sistemsku reakciju i pomoć, jer posljedice već osjećaju i bolnice i pacijenti.

Slično upozorenje dolazi i iz Banja Luke. Dr. Duronjić ističe da je zrak koji udišemo nešto što ne bismo smjeli ni vidjeti ni osjetiti, a činjenica da je danas vidljiv golim okom govori o razmjerama problema. On podsjeća da su prema deklaracijama Ujedinjenih nacija osnovna javna dobra voda, zrak, hrana i internet, te da je čovječanstvo već ozbiljno ugrozilo gotovo sva ta dobra. Nekada problem rezervisan za megalopolise, zagađenje zraka danas je široko rasprostranjeno i pogađa i manje sredine.

Prema njegovim riječima, društvo se nalazi na prijelomnoj tački. Bez obzira na društveni status ili političku pripadnost, svi udišu isti zrak, a posljedice će, ako se ništa ne promijeni, snositi i generacije koje dolaze. Potrebni su, kako kaže, vizionari koji će se ovom problematikom baviti dugoročno i ozbiljno.

Na pitanje šta ovakav zrak konkretno radi plućima, dr. Dadagić odgovara bez uljepšavanja. Tokom zimskih mjeseci primjetan je značajan porast pacijenata sa hroničnim opstruktivnim bolestima pluća, češće hospitalizacije, te rast broja oboljelih od karcinoma pluća. Posebno opasne su PM 2.5 čestice, ali i ugljični monoksid, azotni oksidi i sumporni oksidi, koji oštećuju sluznicu disajnih puteva, smanjuju respiratornu površinu pluća i remete razmjenu gasova u organizmu.

U praksi, posljedice ne osjećaju samo hronični bolesnici. I zdrava populacija sve češće ima nadražajni kašalj, curenje nosa, glavobolje, stezanje i bol u grudima, nedostatak zraka, crvenilo očiju i izražen umor. Dugoročna izloženost dovodi do trajnog oštećenja plućnog tkiva, smanjenja plućne funkcije i opterećenja cijelog organizma, a kumulativni efekti ovakvog zagađenja, upozoravaju ljekari, često su nepovratni.