Narodna medicina ga nije bez razloga čuvala vijekovima: Evo šta sve može mušmula!

Mušmula (Mespilus germanica), u narodu poznata i kao divlja kruškica, spada u stare i gotovo zaboravljene plodove čija se vrijednost danas ponovo otkriva. Raste kao divlji listopadni grm visine od dva do pet metara, dok u kultivisanom obliku može prerasti u stablo visoko i do osam metara.

Ovo voće se vijekovima koristi u narodnoj medicini zbog svog snažnog i sveobuhvatnog djelovanja na organizam.

Ljekovita svojstva mušmule poznata su još od antičkih vremena. Smatra se prirodnim protivupalnim sredstvom koje povoljno utiče na probavni sistem, smanjuje želučane i crijevne upale, ublažava nadutost i reguliše varenje. Posebno je cijenjena zbog toga što djeluje kao prirodni laksativ i diuretik, čime pomaže čišćenju organizma.

Zahvaljujući antivirusnom i antibakterijskom djelovanju, mušmula pomaže kod upale krajnika, disajnih puteva i oslabljenog imuniteta. Zreli plodovi su bogati bjelančevinama, ugljenohidratima, taninima, pektinima i organskim kiselinama poput jabučne, vinske i limunske kiseline. Posebno se izdvaja visok sadržaj vitamina C i vitamina B kompleksa, kao i kalijuma, kalcijuma, željeza i magnezijuma.

Pektin iz mušmule ima važnu ulogu u snižavanju holesterola, poboljšanju crijevne flore, sprječavanju zatvora i smanjenju upalnih procesa u organizmu. Zeleni plodovi se ne konzumiraju, ali se u obliku čaja koriste za zaustavljanje proliva, krvarenja i ublažavanje upala u usnoj šupljini, uključujući afte.

List mušmule se sakuplja u proljeće, a čaj pripremljen od njega pokazao se izuzetno efikasnim kod krvarenja desni, upala usta i bolesti usne šupljine. Cvijet mušmule, nakon sušenja, koristi se kao čaj za poboljšanje probave i jačanje organizma. Kora drveta, koja se skida u proljeće ili jesen, u narodnoj medicini se tradicionalno primjenjivala kod malarije.

Posebnu pažnju zahtijevaju sjemenke mušmule, koje imaju ljekovita svojstva, ali i određeni sadržaj cijanovodične kiseline. Sluz dobivena njihovim potapanjem u vodu koristi se za obloge kod kožnih povreda, dok se primjena kod bubrežnih kamenaca preporučuje isključivo uz stručni nadzor.

Mušmula povoljno djeluje i na vid, pomaže kod nesanice, reguliše nizak krvni pritisak, te pozitivno utiče na kožu i kosu. Berba plodova obavlja se u kasnu jesen, najčešće nakon prvih mrazeva, a stručnjaci savjetuju da se bere tek kada lišće potpuno opadne, jer su tada plodovi najkvalitetniji.

Neposredno nakon berbe, plod mušmule je tvrd i nejestiv. Tek nakon nekoliko sedmica odležavanja, dolazi do fermentacije, plod omekša i postaje sočan i ukusan, sa slatko-kiselkastim okusom koji podsjeća na krušku ili pire od kestena.

Osim svježe konzumacije, mušmula se koristi za pripremu marmelada, džemova, likera i rakije, čime dodatno dobija na vrijednosti. Pored ljekovitih i prehrambenih osobina, ovaj grm iz porodice ruža, botanički smješten između ruže i gloga, često se sadi i zbog svog atraktivnog izgleda i dekorativne ljepote.