KAJGANIĆ NA UDARU: Ko štiti optužene za ratne zločine i ko je Kajganić?

Dok se Tužilaštvo Bosne i Hercegovine guši u unutrašnjim obračunima, disciplinskim prijavama i borbi za “normu”, pravda za žrtve Sanskog Mosta ponovo je na čekanju. Slučaj osumnjičenog Mileta Došenovića, koji je nedavno zaustavljen na granici sa Srbijom, otvorio je Pandorinu kutiju pitanja: Ko iz vrha pravosuđa javlja optuženima kada treba bježati i kakva je stvarna uloga glavnog tužioca Milanka Kajganića?

Put bez povratka: Zločin iz jula 1992.

Podsjećamo na stravični zločin iz jula 1992. godine. Nakon torture u Sanskom Mostu, 66 logoraša (Bošnjaka i Hrvata) potrpano je u kamione prema Manjači. Zbog vrućine, pretrpanosti i nedostatka zraka, njih 19 je umrlo u užasnim mukama prije nego što su stigli do odredišta. Njihova tijela kasnije su pronađena u masovnim grobnicama na ušću Dabra i kod tunela Dragoraj.

Sukob Kajganić – Odobašić: Norma ispred obraza?

Umjesto optužnice, ovaj predmet je završio kao rat u kabinetima. Bivši postupajući tužilac Izet Odobašić direktno optužuje Kajganića da je opstruisao slanje optužnice Sudu BiH kako bi zaštitio Mileta Došenovića, ratnog načelnika kriminalističke policije u Sanskom Mostu.

• Odgovor iz Tužilaštva: Kajganićev kabinet tvrdi suprotno – da je Odobašić pokušao “podvaliti” lošu optužnicu dva dana prije kraja godine samo da bi ispunio normu koja je iznosila svega 9%.

• Pitanje predavača: Ključni detalj koji ledi krv u žilama žrtvama jeste informacija koju iznose logoraši: “Je li Mile Došenović bio predavač Milanku Kajganiću na policijskoj akademiji u Banjoj Luci?”. Ako je odgovor potvrdan, radi se o skandaloznom sukobu interesa koji je Kajganić prešutio.

Dojava o bijegu ili “slučajnost”?

Pokušaj Došenovića da pređe granicu upravo u trenutku previranja oko optužnice podsjeća na slučaj Mirka Vručinića, koji je pobjegao na dan presude.

„Ulazi se u sistem, mijenjaju se podaci, dojavljuje se ljudima da bježe. To je ometanje istrage i krivično djelo“, upozorava Denis Džidić, direktor BIRN-a BiH.

Dok logoraši u Sanskom Mostu protestuju i traže smjenu Kajganića, njihovi dželati umiru kao slobodni ljudi. Veljko Brajić i Branko Basara, direktno nadređeni Došenoviću, već su preminuli u Srbiji – bez presude i bez pravde za žrtve iz doline Sane.

Institucionalni mrak

Slučaj Sanski Most više nije samo priča o ratnom zločinu; to je dijagnoza raspada bh. pravosuđa. Ako je “norma” bitnija od činjenice da je 19 ljudi ugušeno u kamionu, i ako se profesori iz ratnih dana štite s najviših pozicija, onda je Tužilaštvo BiH postalo sigurna kuća za one koje bi trebalo proganjati.

Disciplinski postupci su pokrenuti, ali žrtve su jasne: Vrijeme za procedure je isteklo, traži se odgovornost glavnog tužioca.