Heroj sa stanice: spasio voz sa putnicima nakon što je uočio sumnjivu torbu

U jesen 1984. godine, na Željezničkoj stanici u Sarajevu vladao je uobičajen metež. Miješali su se zvuci sirena, najave polazaka i žamor putnika koji su ispraćali svoje najbliže. Bio je to period kada je grad, nakon Zimskih olimpijskih igara, bilježio ogroman protok ljudi i kroz stanicu je svakodnevno prolazilo na hiljade putnika.

Te večeri smjenu je radio tada 34-godišnji konobar Risto Masleša. Ništa nije ukazivalo da će se običan radni dan pretvoriti u događaj o kojem će se pričati decenijama.

U restoranu stanice primijetio je trojicu mladića čije mu je ponašanje odmah djelovalo sumnjivo. Bili su nervozni, tiho su razgovarali i stalno pogledavali prema torbi koju su držali pored stola. Masleša je pokušao da se približi pod izgovorom da sprema sto i tada je uočio detalj koji ga je uznemirio – iz prtljaga su virili kablovi i dijelovi koji nisu ličili na uobičajene stvari koje putnici nose sa sobom.

U razgovoru je načuo i riječi koje su ga dodatno zabrinule. Pominjali su voz koji je stajao na trećem peronu i koji je trebalo da krene prema Zagrebu.

Shvativši da situacija može biti opasna, odmah je potražio policajca i prijavio šta je vidio. Isprva su njegove riječi dočekane sa nevjericom, ali je patrola ipak otišla do voza i započela pregled.

U kompoziciji su se tada već nalazili putnici koji nisu ni slutili šta se događa. Tokom pregleda pronađeni su dijelovi eksplozivne naprave, ali je Masleša, uvjeren da postoji još nešto, insistirao da se potraga nastavi. U hodniku vagona, ispod radijatora, pronađeni su dodatni paketi – ukupno oko šest i po kilograma eksploziva.

Zahvaljujući brzoj reakciji, voz je zaustavljen prije polaska, a stotine putnika evakuisane. Kasnije se procjenjivalo da je u kompoziciji bilo oko 400 ljudi, čiji su životi tog dana bili ozbiljno ugroženi.

Nakon intervencije na stanicu su stigle bezbjednosne službe, a o cijelom događaju godinama se gotovo nije govorilo. Policajac koji je učestvovao u akciji bio je nagrađen i unaprijeđen, dok je Masleša priznanje dobio tek dvije godine kasnije kroz zahvalnicu i plaketu.

Sam Masleša kasnije je izjavio da mu nagrade nisu bile najvažnije.

Isticao je da je najbitnije to što su ljudi ostali živi i da bi, kako je rekao, ponovo postupio isto.

Nakon rata preselio se u rodno Trebinje i dugo nije javno govorio o događaju. Tek mnogo godina kasnije njegova priča ponovo je dospjela u javnost, a za pokazanu hrabrost odlikovan je i Ordenom Miloša Obilića te priznanjem grada Trebinja.

Nedavno su mu željezničke kompanije iz Republike Srpske, Srbije i Crne Gore uručile i besplatnu godišnju voznu kartu kao znak zahvalnosti za herojski čin iz 1984. godine.