EKSKLUZIVNO 12. jul · 02:18

Tekst se nastavlja ispod promocije

SELAK RASPUDIĆ UDARILA NA TOMAŠEVIĆA: Da je političkog poštenja…

Afera Hipodrom i dalje izaziva snažne političke reakcije, a jedna od oštrijih stigla je od saborske zastupnice Marije Selak Raspudić. Komentirajući slučaj povezan s Kostom Kostanjevićem, koji je sklopio nagodbu s USKOK om, Selak Raspudić poručila je da se nakon takvog razvoja događaja više ne može govoriti samo o pojedinačnoj kaznenoj odgovornosti, nego i o političkoj odgovornosti onih koji su ga ranije javno branili.

Prema njezinu tumačenju, slučaj Hipodrom prerastao je okvire jedne gradske afere i postao šire pitanje odnosa prema odgovornosti, javnom novcu i političkom poštenju. Selak Raspudić smatra da je posebno važno pitanje kako su predstavnici zagrebačke vlasti reagirali dok su se optužbe razvijale i dok je slučaj bio pod pažnjom javnosti.

Tekst se nastavlja ispod promocije

U svom istupu posebno je prozvala zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića. Navela je da je on, prema njezinoj ocjeni, do samoga kraja inzistirao na nevinosti osobe koja je na kraju sklopila nagodbu i priznala određena djela. Upravo u tome vidi ključni politički problem, jer smatra da odgovornost ne prestaje samo na osobi koja je neposredno uključena u pravni postupak.

Selak Raspudić poručila je da bi Tomašević, ako postoji političko poštenje, trebao ponuditi ostavku. Prema njezinu stavu, politička odgovornost ne završava na sudskim postupcima i kaznenim djelima pojedinaca, nego obuhvaća i ponašanje onih koji su ih javno branili, politički štitili ili umanjivali ozbiljnost situacije dok su optužbe opterećivale gradski sustav.

Tekst se nastavlja ispod promocije

Važno je naglasiti da je riječ o političkom stavu saborske zastupnice, a ne o pravosudnoj odluci o odgovornosti gradonačelnika ili drugih političkih aktera. U pravnom smislu, odgovornost pojedinca utvrđuje se kroz nadležne institucije i postupke. Politička odgovornost, s druge strane, procjenjuje se u javnosti, kroz stavove birača, političke pritiske i ponašanje izabranih dužnosnika.

Upravo zato ovaj slučaj izaziva toliko pažnje. Jedan dio javnosti smatra da je dovoljno da pravosuđe utvrdi odgovornost konkretne osobe, dok drugi dio smatra da politički vrh ne može izbjeći odgovore ako je ranije javno branio osobu koja je kasnije priznala krivnju ili sklopila nagodbu. Ta razlika između pravne i političke odgovornosti nalazi se u središtu rasprave.

Selak Raspudić dodatno je ustvrdila da je slučaj pokazao obrasce političke zaštite, obračuna sa zviždačima i pokušaja prebacivanja fokusa s glavnog problema. Spomenula je i Gorana Đulića, istaknutog člana platforme Možemo, tvrdeći da cijeli slučaj otvara ozbiljna pitanja o načinu na koji se gradska vlast odnosila prema upozorenjima i kritikama.

Pritom je poručila da Možemo nakon ovog slučaja, prema njezinu mišljenju, više nema moralno pravo drugima dijeliti lekcije o poštenju i borbi protiv korupcije. Takva izjava jasno pokazuje da oporba aferu Hipodrom ne promatra samo kao lokalni pravni slučaj, nego kao udarac političkom identitetu platforme koja je godinama javno gradila imidž transparentnosti, borbe protiv korupcije i drukčijeg upravljanja.

Zanimljivo je da Selak Raspudić u istom istupu nije poštedjela ni HDZ. Poručila je da ni ta stranka nema pravo docirati Možemo o aferama, jer su, prema njezinoj ocjeni, korupcijske afere već dugo dio hrvatske političke stvarnosti. Time je svoju kritiku proširila na širi politički sustav, sugerirajući da problem nije samo u jednoj stranci ili jednoj gradskoj vlasti, nego u načinu na koji hrvatska politika često tretira odgovornost.

Takav pristup daje slučaju Hipodrom dodatnu težinu. Umjesto da ostane samo pitanje Zagreba i rada gradskih institucija, slučaj se pretvorio u širu raspravu o tome kako političari reagiraju kada se osobe iz njihovog kruga nađu pod istragom ili u pravnom postupku. Javnost u takvim situacijama često traži ne samo pravni epilog, nego i jasnu političku poruku.

U saborskoj raspravi slučaj Hipodrom dodatno je dobio nacionalnu dimenziju. Oporbeni zastupnici nastavili su prozivati zagrebačku vlast i platformu Možemo, dok su predstavnici drugih političkih opcija slučaj koristili kao primjer šireg problema odgovornosti u javnom sektoru. Time je tema iz gradske sfere prešla u prostor nacionalne političke konfrontacije.

Ipak, u ovakvim slučajevima posebno je važno izbjegavati preuranjene zaključke. Nagodba jedne osobe ne znači automatski pravnu odgovornost drugih osoba, niti sama po sebi dokazuje političku krivnju cijele organizacije. No ona može otvoriti legitimna pitanja o političkoj procjeni, javnoj komunikaciji i odgovornosti onih koji su o slučaju ranije iznosili uvjeravanja ili stajališta.

Za Tomaševića i platformu Možemo ovo je politički osjetljiv trenutak jer se afera direktno sudara s njihovim javnim imidžom. Ako je politička snaga godinama naglašavala transparentnost i drukčiji model upravljanja, svaka afera koja uključuje javni novac, gradske sustave ili sumnje u nepravilnosti ima dodatno političko značenje. Zato će pritisak oporbe vjerovatno trajati i nakon pravnog epiloga pojedinih aktera.

S druge strane, zagrebačka vlast može tvrditi da politički protivnici koriste slučaj za širi obračun i da treba razlikovati individualnu odgovornost od odgovornosti cijele gradske administracije. Takav argument također ima težinu, posebno ako nadležne institucije nisu utvrdile širu odgovornost. No politički pritisak često ne čeka završetak svih postupaka, nego se razvija na temelju percepcije javnosti.

Slučaj Hipodrom zato ostaje važan test za sve uključene. Za oporbu, to je prilika da pokaže da inzistira na odgovornosti. Za gradsku vlast, to je prilika da pokaže transparentnost i spremnost da odgovori na pitanja. Za javnost, to je još jedan primjer koliko su važni jasni standardi u upravljanju javnim novcem.

Hoće li pritisak dovesti do ozbiljnijih političkih posljedica za Tomaševića i Možemo, ostaje otvoreno pitanje. Za sada je jasno da se politički dio priče ne smiruje. Naprotiv, nakon nagodbe s USKOK om, afera Hipodrom dobila je novu snagu i postala jedna od tema kroz koje se prelamaju odnosi vlasti i oporbe, pitanje političke odgovornosti i povjerenje građana u institucije.

Na kraju, najvažnije pitanje nije samo tko će iz ove afere politički profitirati, nego hoće li građani dobiti jasne odgovore. Ako se slučaj završi samo međusobnim optužbama, javnost će ostati s dojmom da se politička odgovornost ponovno pretvara u stranački obračun. Ako, međutim, institucije i politički akteri ponude jasne informacije, odgovore i konkretne poteze, slučaj može postati prilika za jačanje standarda javnog upravljanja.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *