33. godišnjica masakra na Alipašinom Polju: Ubili ih dok su čekali u redu za hljeb
foto: Vlada KS | 33. godišnjica
Danas je obilježena tužna 33. godišnjica jednog od najmrskijih ratnih zločina počinjenih nad civilima Sarajeva — granatnog napada Vojske Republike Srpske na stanovnike Alipašinog Polja koji su, zatečeni u redu za hljeb, nastradali u pokušaju da prežive.
Ubijeni dok su čekali hljeb
Dana 25. augusta 1992. godine, dozvoljena ratna birokratija pretvorila je svakodnevnu potrebu za hranom u smrtonosnu prijetnju. Osam civila, među kojima su bila i djeca i starije osobe, ubijeno je ispred zgrade u ulici Halači i to dok su strpljivo čekali svoj hljeb. Još šest osoba je ranjeno. Stradali su: Dženana Aljević, Mahir Ferhatović, Tarik Harba, Esma Muratović, Meliha Muratović-Spahić, Almasa Spahić, Mahir Spahić i Ismet Suljić.
Mjesto sjećanja i poruke oprosta
Obilježavanju su prisustvovali članovi porodica stradalih, predstavnici Udruženja, kao i zvaničnici Kantona Sarajevo — među njima Jasmin Šaljić i Kenan Dinar. Ispred skromnog spomen-obilježja položeno je svježe cvijeće i zapaljene svijeće. Dinar je u svom obraćanju poručio:
“Ne odajemo samo počast žrtvama—mi upozoravamo da nikada ne smijemo dopustiti da se ovakvo zlo ponovi.”
Podsjetio je da su zbivanja na Alipašinom Polju dio mnogo šireg konteksta patnje u oblaničnosti Sarajeva: preko 12.000 civila bilo je ubijeno tokom opsade, među njima oko 1.600 djece.
Kontekst masakra u opsegu sukoba
Alipašino Polje, naselje izgrađeno sedamdesetih godina i jedno od naseljenijih područja Sarajeva, postalo je simbol nepravde i stradanja. Zbog svoje gustoće i životnih potreba stanovnika, oduvijek je bio strateški indikator sigurnosti građana. Uzimanje ljudskih života dok čekaju za najosnovniju namirnicu, hljeb, zauvijek je obilježilo ovo mjesto.
Zašto je obilježavanje ključno
Godišnjice poput ove čuvaju historijsku svijest i sprječavaju zaborav. Davno pronađene žrtve i porodične priče ne smiju nestati u arhivama — sjećanje je temelj za pravdu i izgradnju društva koje pamti. Dinar je istakao da je pravda dug prema žrtvama, čije su priče i danas živuće u sjećanjima i narativima građana Sarajeva.
