Od gepeka automobila do velikog brenda – Senadin Ferhatović otkrio i najavio svoju posljednju želju!

Beč/Kaćuni – Koliko god čovjek putovao, koliko god vidio svijeta, gradova i poslovnih prilika, uvijek postoji jedno mjesto gdje srce uvijek želi da se vrati. To je mjesto gdje su korijeni, gdje su uspomene, gdje se nalazi mir duše. Za Senadina Ferhatovića, taj dom je Kaćuni – mjesto koje nosi u srcu, gdje je svaki kamen i svaka staza obilježena njegovim djetinjstvom, snovima i borbom.

“Svaki put kada spakujem kofer, on me pogleda i podsjeti na ono najvažnije: kada će doći vrijeme da ga spakujem za povratak kući?” kaže Ferhatović,

 

prisjećajući se trenutaka provedenih daleko od svog rodnog kraja.

Njegova priča je priča o upornosti i snovima – počela je skromno, iz gepeka automobila. U njemu nisu bile samo kutije; bio je to san jednog dječaka iz malih Kaćuna, san da pokaže svijetu šta znači Bosna, Balkan, bosanski inat i snaga.

“Korak po korak, uspjeh po uspjeh, borba po borba, izrastala je priča koja je postala brend. Ljudi danas vide vrh, ali rijetko ko zna kakve su doline morale biti pređene. Koliko sam puta pao, otresao prašinu sa sebe i krenuo dalje ka svome cilju”, prisjeća se Ferhatović.

Od poslovnih sala do djetinjstva u avliji

Senadin je kroz godine osvajao nova tržišta, potpisivao ugovore i stvarao priču koju mnogi mogu samo sanjati. Bilo je aplauza, ali i suza; noći bez sna i dana ispunjenih borbom. Njegov uspjeh nije samo poslovni, već i duhovni – uvijek okrenut svom rodnom kraju i uspomenama na roditelje koji više nisu među živima.

“Roditelji kojih više nema, rahmet im duši. Njihove tople ruke, njihove dove koje su me nosile kroz oluje života, njihov pogled pun ljubavi – sve je još u meni. Boli me što nisam više puta bio tu, kraj njih, dok su sjedili u avliji i čekali da sin dođe iz dalekog svijeta. Ali trudio sam se biti im na hizmetu, halal im bilo”, ističe Ferhatović.

Kaćuni, dodaje, nisu samo mjesto. To je mir rijeke Kozice, planine Zahor i Hum, avlija s Hadžijinim izvorom, miris kruške u dvorištu, zvuk ezana iz džamije. Sve ono što ni jedan grad ni luksuz ne mogu zamijeniti.

“Tuđina daje hljeb, ali ne daje mir. Daje uspjeh, ali ne daje rahatluk. Daje luksuz, ali ne daje miris doma. A miris doma je jači od svega”, kaže Senadin.

Dan kada kofer vraća kući

Senadin ističe da će uskoro doći dan kada će njegov kofer, koji je jednom napustio Kaćune, biti spakovan za povratak kući. Taj dan će biti simbol njegovog uspjeha, jer pravi smisao svega što je izgradio jeste donijeti ga među svoje.

“Doći će dan kada ću stati na prag i spustiti svoj kofer, osjetiti hladnoću izvora, miris majčine šamije, miris babine kose, okus kruške, šum rijeke i ezan iz džamije. Dan kada ću zagrliti svoju sestru Asmeru, rodbinu, prijatelje i komšije, i kada ću znati da sam se vratio tamo gdje sam oduvijek pripadao”, piše Ferhatović.

Pouka iz života jednog Bosanca

Senadinova priča je inspiracija ne samo za ljude koji sanjaju o poslovnom uspjehu, već i za sve one koji traže unutrašnji mir i smisao u životu. Od gepeka automobila do velikog brenda, sve što je Ferhatović gradio nosilo je jednu želju – ostati insan, ostaviti hajra za druge i zauvijek ostati vjeran svojim korijenima.

“Gospodar je Taj koji daje nafaku Svome robu do roka određenog i niko je ne može ni umanjiti ni povećati. Kada Gospodar uzdigne, nema te sile koja može poniziti. A kada Gospodar ponizi, nema te moći koja može uzdići. Sve je u Njegovoj ruci i u Njegovoj volji je početak i kraj”, zaključuje Ferhatović.