Maloljetnice iskorištavane i dobijale prijetnje zatvorom: Policajac Kopić navodno pitao “Zašto niste dovele još djevojčica?”
Afera koja je razotkrivena na području Tuzlanskog kantona, u kojoj su, prema dostupnim informacijama, maloljetnice bile žrtve podvođenja od strane vlasnika kafića, konobara i više policijskih službenika, danima potresa Bosnu i Hercegovinu i region. Detalji koji izlaze na vidjelo izazivaju ogorčenje javnosti i zahtjev da se počinioci najstrože kazne.
Tekst se nastavlja ispod promocije!
Sve počelo u kafiću “Febi 1”
Prema informacijama do kojih je došao Dnevni avaz, sve je počelo u jednom ugostiteljskom objektu na području općine Kalesija. Dvije maloljetnice, rođene 2009. godine, koje su ranije bile smještene u socijalnim ustanovama, više puta su bježale iz domova za djecu bez roditeljskog staranja. O njihovim bijegovima su, prema navodima, bile obaviještene sve policijske stanice MUP-a TK.
Tekst se nastavlja ispod promocije!
Djevojčice su završile u kafiću “Febi 1”, čiji je vlasnik Besim Kopić, policijski službenik iz Kalesije, a konobar u lokalu bio je Šemsudin Kadrić, poznat pod nadimkom Šemso. Kadrić je, prema navodima istrage, kontaktirao Kopića nakon što je saznao da su djevojčice maloljetne i da žele raditi u lokalu.
Iako je Kopić znao da su maloljetne, nije ih prijavio policiji niti Domu socijalne zaštite. Naprotiv, prema izvorima bliskim istrazi, navodno je pitao zašto nisu dovele još djevojčica iz Doma. U njegov lokal su često dolazili kolege policajci i poznanici koji posjeduju firme, što dodatno produbljuje sumnje da je postojala mreža povjerenja između više osoba.
Zlostavljanje i prijetnje
Maloljetnice su, prema navodima, boravile u objektima povezanima s Kopićem, gdje su bile primorane da rade kao konobarice, a u stvarnosti su bile izložene iskorištavanju. Navodno im je Kopić prijetio da će ih, ako bilo kome nešto kažu, odvesti u maloljetnički zatvor ili na Sokolac.
Radile su uglavnom drugu smjenu, do kasno u noć, a kada bi “mušterije” ostajale duže, dobijale su dnevnicu od 80 KM. Spavale su u zgradi nasuprot kafića, a u pojedinim slučajevima, kako se sumnja, i u sobama iznad samog lokala.
Prema navodima istrage, Kopić i Kadrić su organizovano povezivali maloljetnice sa muškarcima koji su bili imućni ili zaposleni u policijskim strukturama. Dogovarali su susrete u apartmanima iznad drugog lokala “Febi 2”, te u objektima u Živinicama, Višći i Zvorniku. Iznosi koje su muškarci plaćali kretali su se od 150 do 500 KM.
Upleteni policajci i poduzetnici
U izvještajima i svjedočenjima maloljetnica navode se imena više osoba koje su, prema navodima, koristile njihove usluge. Među njima su pojedini policijski službenici MUP-a TK, ali i druge osobe iz lokalne zajednice.
Prema informacijama do kojih su došli istražitelji, u ovom slučaju se pominju imena više pripadnika policijskih struktura, među kojima i visoko pozicioniranih službenika. Iako se istraga nastavlja, neki od njih još nisu zvanično osumnjičeni ni privedeni, što izaziva dodatno ogorčenje u javnosti.
Šokantni detalji i zahtjevi za odgovornost
Prema saznanjima, maloljetnice su bile prisiljene da nose provokativnu odjeću i da budu “fine prema gostima”. Polovinu novca od onoga što bi “zaradile” morale su davati Kopiću. Svi detalji koji izlaze u javnost izazivaju šok i bijes građana, koji traže hitnu reakciju institucija i maksimalne kazne za sve uključene.
“Ukoliko se ovi navodi pokažu tačnima, riječ je o jednom od najtežih slučajeva zloupotrebe djece i položaja u novijoj historiji TK. Potrebna je potpuna istraga i primjerena kazna, bez obzira na funkcije koje pojedinci obavljaju”, poručuju iz nevladinih organizacija koje se bave zaštitom djece.
Pravda za žrtve i poruka društvu
Ovaj slučaj otkriva ozbiljne propuste u sistemu zaštite maloljetnika. Ne samo da su djevojčice višestruko iznevjerene od institucija koje su trebale da ih zaštite, nego su navodno postale žrtve upravo onih koji bi trebali štititi zakon.
Afera iz Tuzlanskog kantona mora biti poruka da zločini nad djecom ne smiju biti prešućeni. Društvo mora zahtijevati da odgovornost bude individualna, ali i institucionalna – jer svako dijete ima pravo na sigurnost, zaštitu i dostojanstvo.
