„Slom sistema“: Ako ne možete zaštititi ni najstarije ni najmlađe, koga možete?
Alarmantna ocjena stanja u BiH iz perspektive javnih službi
Nagla ocjena došla je od strane visokog zvaničnika koji tvrdi da je stanje u javnim institucijama Bosne i Hercegovine — posebno u sistemima zaštite ranjivih skupina — na granici kolapsa. Kako je poručeno: „Ako ne možete zaštititi ni najstarije ni najmlađe, za koga uopće radite?“
Tekst se nastavlja ispod promocije!
Problemi u fokusu – stari, mladi i sistemski nedostaci
Prema dostupnim podacima, institucije za starije osobe, socijalna zaštita i rad sa djecom nailaze na niz izuzetno teških izazova: nedostatak adekvatnih resursa, kadrova i transparentnosti. U takvom kontekstu, simbolično je postavljen zahtjev za odgovornošću — jer se društvo mjeri prema svojoj brizi za najranjivije.
Zašto je upravo ova poruka važna?
-
Najmlađi i najstariji često su izvan same tržišne logike — ne mogu „produžiti produktivni radni vijek“, nisu „potrošači u pravom smislu“, pa zaštita njih postaje test humanosti i organizacije sistema.
-
Kada institucija, koja je utemeljena da štiti takve skupine, ne može efektivno to činiti — poruka je da sistem nije samo nefunkcionalan, već da izgleda izgubljeno.
-
Javnost i građani mogu izgubiti povjerenje — ako vide da nema djelotvorne zaštite najranjivijih, to otvara prostor za apstinenciju, rezignaciju i slabljenje države kao zajedničkog projekta.
Šta konkretno treba provjeriti?
-
Kakav je status domova za starije i ustanova za socijalnu zaštitu: da li imaju dovoljan broj zaposlenih, opremu, plan evakuacije i protokola koji odgovaraju međunarodnim standardima.
-
U čemu je stan dječijih ustanova, centara za zaštitu djece bez roditeljskog staranja: da li su kapaciteti preopterećeni, da li sistemska podrška funkcioniše.
-
Finansiranje sistema zaštite — da li budžeti prate potrebe, da li postoji transparentnost, da li se sredstva adekvatno koriste.
-
Odgovornost i nadzor: ko snosi odgovornost ako propusti institucija dovedu do ugrožavanja života ili zdravlja — i da li postoji mehanizam sankcioniranja.
U trenutku kada neko govori jasno „Ako ne možete zaštititi ni najstarije ni najmlađe, za koga uopće radite?“ — moramo poslušati. To nije samo retoričko pitanje, nego presudan izazov za društvo i javne institucije u Bosni i Hercegovini. Sistem koji ne štiti najranjivije prestaje biti servis zajednice, i postaje teret za istu. Javnost ima pravo zahtijevati odgovor i institucije imaju obavezu pružiti ga.
