Kada odmor postane rizik – šta nauka otkriva o skrivenoj strani penzionisanja.

Za mnoge, penzionisanje simbolizuje mir, odmor i oslobođenje od svakodnevnog stresa. No, nova istraživanja otkrivaju da odlazak u penziju ne donosi uvijek ono što se očekuje. Dugoročno gledano, povlačenje iz radnog života može imati ozbiljne posljedice po mentalno i fizičko zdravlje.

Prema studiji britanskih naučnika sa Instituta za ekonomske poslove (IEA), penzionisanje dugoročno povećava rizik od depresije i pogoršanja fizičkog stanja. Analizom hiljada penzionera koji su postali neaktivni, u poređenju s onima koji su nastavili da rade u manjem obimu, došlo se do iznenađujućih zaključaka.

Naučni podaci koji zabrinjavaju

Stručnjaci su utvrdili da penzionisanje može povećati rizik od kliničke depresije za oko 40%, dok se vjerovatnoća fizičkog pogoršanja povećava i do 60%. Efekat je bio gotovo identičan kod muškaraca i žena. Što duže traje period neaktivnosti, to se zdravstveno stanje brže pogoršava.

„Raditi duže od uobičajenog nije samo u ekonomskom interesu, već bi to pomoglo ljudima da žive zdravije živote“, izjavio je Filip But, programski direktor IEA, ističući da bi koncept “normalne starosne granice za penziju” u budućnosti mogao potpuno nestati.

Razlog za ovaj fenomen leži u činjenici da radni angažman, čak i u manjem obimu, stimuliše mozak, održava rutinu i smanjuje osjećaj beskorisnosti. Sve to ima direktan pozitivan uticaj na psihičko blagostanje i fiziološke funkcije.

Kada je penzionisanje ipak korisno

Nasuprot britanskim nalazima, istraživanje objavljeno u British Medical Journalu pokazalo je drugačiju sliku. Francuska studija, koja je pratila 14.000 zaposlenih koji su se penzionisali sa 55 godina, otkrila je da je rani odlazak u penziju imao povoljan efekat na mentalno zdravlje.

Većina ispitanika prijavila je smanjenje stresa, bolju koncentraciju i osjećaj olakšanja. No, i ovdje se pokazalo da fizička neaktivnost nakon penzionisanja vodi ka pogoršanju zdravlja. Oni koji su zadržali makar djelimičan radni angažman ili aktivan način života imali su znatno manji rizik od srčanih oboljenja, kancera i metaboličkih poremećaja.

Psiholozi objašnjavaju da ovakvi penzioneri imaju više samopouzdanja, osjećaju da su i dalje korisni i uključeni u društvo, što doprinosi boljem imunološkom i emocionalnom balansu.

Ključ je u aktivnosti, a ne u statusu

Zaključak obje studije jasan je – penzionisanje samo po sebi nije štetno, ali pasivnost jeste. Ljudi koji u penziji ostaju mentalno i fizički aktivni, bilo kroz volontiranje, hobi, fizičke aktivnosti ili honorarni rad, zadržavaju bolje zdravlje i duži životni vijek.

Savremena istraživanja sve više podržavaju ideju da čovjeku nije potreban stalan posao da bi bio zdrav, ali mu je potrebna stalna svrha. Upravo ta svrha čuva mozak, srce i tijelo.