Istina koju je godinama skrivala: Ana Nikolić- Kaznila sam samu sebe!
Put kojim je Ana Nikolić danas stigla do vrha estrade nije bio ni lak ni predvidljiv – a još manje glamurozan. Iako publika poznaje njenu scensku energiju, malo ko zna da je prije muzike vodila život koji je bio potpuno drugačiji, pun velikih ambicija, razočarenja i neobičnih odluka koje su je formirale.
U rodnom Paraćinu bila je među najboljim učenicima, uvijek ispred svog vremena, uvijek gladna znanja. Željela je da upiše fakultet, i to engleski jezik, predmet koji joj je tada bio strast, plan i put ka budućnosti koju je zamišljala. Ali umjesto snova, dočekala ju je hladna statistika – primali su samo 70 studenata, a prijavilo se više od 2.000.
„To mi je bio najveći poraz. Bila sam u šoku – i onda sam sama sebe kaznila. Nisam išla na more i zaposlila sam se u jednom kafiću u Paraćinu“, ispričala je kasnije, otkrivajući koliko ju je taj trenutak pogodio.
Ni gluma, njena druga ljubav, nije dobila priliku da se razvije. „Nisu rekli ‘ne’, ali tatin pogled je govorio sve“, priznala je. Jedna rečenica, jedan pogled, jedna prelomna tačka – i jedan od snova zauvek je ostao zaključan.
Umjesto toga, Ana je upisala Višu politehničku školu, smjer dizajn kože i obuće, koju je uspješno završila. Njen put nije bio jednostavan, ali svaka odluka vodila ju je ka sceni, čak i onda kada ona to nije vidjela.
U osnovnoj školi „Stevan Jakovljević“, gdje i danas pamte njen glas, njen duh i njenu upadljivu talentovanost, govore o njoj samo u superlativima. Direktorka Snežana Tanić ističe da je Ana bila energija koja se ne zaboravlja – odličan đak, muzički talent, scenska pojava, dijete koje su nastavnici rado uključivali u svaku priredbu jer je donosila ono što se ne može naučiti: prirodnu harizmu.
I možda baš u tim školskim hodnicima, skrivenim između nastavnih sati, počinje priča koju javnost danas zna – priča žene koja se prvo izborila sa sobom, pa onda i sa svijetom.
