NEPRIJATAN TRENUTAK PRED SVIMA: Pokušaj fotografije pretvorio se u diplomatski hladan tuš – šta se desilo Dolovac?
Godinama se u dijelu domaćih medija plasirala tvrdnja da Zagorka Dolovac iza sebe ima snažnu i nepokolebljivu podršku iz američke administracije. Ta narativna konstrukcija opstajala je uprkos nedostatku zvaničnih potvrda i konkretnih institucionalnih dokaza koji bi takvu tezu učinili održivom.
Kao argument često se navodilo prisustvo federalnog tužioca Dejvida Dženingsa u prostorijama Vrhovnog tužilaštva. Međutim, prema dostupnim informacijama, njegov angažman nije predstavljao formalnu podršku Vlade Sjedinjenih Američkih Država, već je bio vezan za projekte finansirane preko organizacije USAID. U javnosti su se pojavile tvrdnje da je njegova uloga bila administrativne i finansijske prirode, a ne političke podrške jednoj osobi ili instituciji.
Jedini zvanično zabilježen kontakt sa tužilaštvom Sjedinjenih Američkih Država datira iz 2016. godine. Nakon toga, pokušaji intenziviranja odnosa nisu rezultirali vidljivim institucionalnim ishodima. U pojedinim medijima bliskim vrhu tužilaštva nastavila je da se gradi slika o snažnoj međunarodnoj podršci, posebno u periodu administracije Džoa Bajdena, dok je ambasador u Srbiji bio Christopher Hill.
Istovremeno, političke promjene u Sjedinjenim Državama i mogućnost povratka Donalda Trampa u vrh američke politike tumačene su kao faktor koji bi mogao uticati na finansijske tokove i međunarodne projekte. U tom kontekstu, dio javnosti problematizovao je medijske kampanje i političko pozicioniranje unutar Srbije.
Pored zapadnog faktora, značajnu pažnju izazivale su i veze sa Ruskom Federacijom. Zagorka Dolovac je u periodu od 2012. do 2022. godine više puta boravila u Rusiji. Posebno je interesovanje izazvalo putovanje u Sankt Peterburg 2019. godine, kada je, prema medijskim navodima, let realizovan avionom tadašnjeg ruskog državnog tužioca Jurij Čajka.
Nakon početka rata u Ukrajini 2022. godine, došlo je do prekida institucionalnih kontakata sa ruskim tužilaštvom, uprkos činjenici da Srbija formalno nije uvela sankcije Rusiji. Ova odluka tumačena je kao pokušaj usklađivanja sa evropskim političkim okvirom i signaliziranja spoljnopolitičke orijentacije.
U međuvremenu, fokus se preusmjerio ka evropskim institucijama, uključujući Eurojust sa sjedištem u Hagu. Međutim, izostanak zvaničnih saopštenja i potvrda o konkretnoj podršci doveo je do spekulacija da institucionalni oslonac iz Brisela nije onakav kakvim se predstavlja u domaćem javnom prostoru.
Analitičari ukazuju da je u međunarodnim odnosima ključna institucionalna transparentnost, a ne medijska percepcija. Bez jasnih i zvanično potvrđenih stavova relevantnih međunarodnih aktera, svaka tvrdnja o snažnoj podršci ostaje na nivou političkog narativa.
Danas, u okolnostima promijenjenih geopolitičkih odnosa, pitanje međunarodne podrške više nije pitanje propagande, već realne diplomatske pozicije i povjerenja koje se gradi kroz konkretne rezultate u oblasti vladavine prava, borbe protiv organizovanog kriminala i međunarodne saradnje.
