Profesor iz Dalmacije upozorava: Hrvatskoj ne prijete neredi, nego nešto mnogo opasnije!
Val prosvjeda koji se posljednjih sedmica širi Evropom ponovo je otvorio pitanje društvenog nezadovoljstva, položaja mladih i sve većeg nepovjerenja građana u političke institucije. Dok su u pojedinim državama zabilježeni masovni protesti i sukobi na ulicama, profesor Ivan Cerovac s Filozofskog fakulteta u Rijeci upozorava da Hrvatsku možda ne očekuje isti scenarij, ali da postoji drugi problem koji bi dugoročno mogao imati ozbiljne posljedice.
Tekst se nastavlja ispod promocije
U razgovoru za Novi list Cerovac je govorio o uzrocima evropskih protesta, odgovornosti političara i nezadovoljstvu generacija koje sve teže dolaze do samostalnog života. Prema njegovom mišljenju, najveći problem nije nužno nasilje na ulicama, nego osjećaj da se budućnost koju su mladima godinama obećavali sve više udaljava.
Mladi sve manje vjeruju da će živjeti bolje od svojih roditelja
Tekst se nastavlja ispod promocije
Cerovac smatra da se sadašnji protesti u Francuskoj razlikuju od ranijeg pokreta Žutih prsluka. Dok je taj pokret bio snažno povezan s trošarinama na gorivo i socijalnom nejednakošću, noviji protesti započeli su u školama, uz nezadovoljstvo zbog loših uslova, nedostatka nastavnika i problema s infrastrukturom.
U drugim evropskim državama razlozi su drugačiji. U Italiji se nezadovoljstvo povezuje s troškovima života i izdvajanjima za odbranu, dok su u Albaniji među važnim temama korupcija i visoke školarine.
Ipak, profesor ističe da različite povode povezuje zajednički osjećaj gubitka perspektive.
Mladi Evropljani odrastali su uz uvjerenje da će im obrazovanje i rad omogućiti bolji život od onoga koji su imali njihovi roditelji. Međutim, sve češće otkrivaju da diploma i zaposlenje više ne garantuju finansijsku sigurnost i pristojne životne uslove.
Političarima nasilje može poslužiti kao argument za strože mjere
Govoreći o situaciji u Francuskoj, Cerovac se osvrnuo i na optužbe predsjednika Emmanuela Macrona da iza nasilja stoje lijeve političke opcije.
Francuska vlada posebno proziva radikalnu ljevicu, uključujući stranku Nepokorena Francuska, zbog navodnog poticanja nasilja. Međutim, Cerovac upozorava da je važno razlikovati podršku protestima od direktnog pozivanja na nasilje.
Dodaje da ni radikalna desnica nije samo posmatrač događaja, jer su zabilježeni sukobi u kojima su učestvovale i ekstremno desne grupe.
Prema njegovoj ocjeni, svaki zapaljeni automobil i razbijeni izlog mogu postati politički argument za one koji obećavaju uspostavljanje reda i sigurnosti, čak i uz ograničavanje građanskih sloboda. U takvoj atmosferi, smatra, Marine Le Pen može graditi svoju političku kampanju.
Macron ne može svu odgovornost prebaciti na političke protivnike
Cerovac upozorava da se rasprava o nasilju ne bi smjela svesti samo na pitanje ko stoji iza pojedinih incidenata. Smatra da se mora govoriti i o odgovornosti vlasti za dugogodišnje probleme u obrazovanju, javnom sektoru i rastućim društvenim nejednakostima.
Prema njegovim riječima, političari ne mogu očekivati da će nezadovoljstvo građana nestati ako se odgovornost za sve probleme prebacuje na političke protivnike.
Posebno je problematično, ističe, kada vlast godinama uvjerava građane da ne postoji drugačije rješenje, a mjere koje provodi ne donose poboljšanje njihovog životnog položaja.
Šta protesti govore o stanju evropske demokratije?
Profesor smatra da aktuelni protesti, uprkos povremenim nasilnim incidentima, sami po sebi ne predstavljaju napad na demokratiju.
Postavlja, međutim, pitanje koliko demokratija može biti stabilna u društvu u kojem mladi ljudi stiču utisak da ih političari čuju tek kada nezadovoljstvo preraste u nasilje.
Hrvatska
JAKA PROMJENA VREMENA U HRVATSKOJ! DHMZ izdao narančasta upozorenja
20h 58min
Cerovac upozorava da se uzroci nezadovoljstva ne mogu riješiti isključivo većim prisustvom policije. Vlast, prema njegovom mišljenju, mora ozbiljno razmotriti zbog čega građani gube povjerenje u institucije i zašto sve veći broj njih ne vidi mogućnost promjene kroz uobičajene demokratske procedure.
Dodaje da jačanje radikalnih političkih stranaka samo po sebi ne znači slom demokratije. Veći problem nastaje kada se izborna pobjeda koristi za slabljenje nezavisnosti pravosuđa, ograničavanje slobode medija ili uskraćivanje prava političkim protivnicima.
Hrvatska ima problem koji bi mogao postati sve izraženiji
Iako Hrvatska trenutno nema masovne ulične sukobe kakvi su zabilježeni u pojedinim evropskim državama, Cerovac upozorava da to ne znači da je imuna na probleme koji su doveli do protesta u drugim zemljama.
Kao jedan od primjera navodi položaj mladih, posebno njihovu mogućnost da se osamostale i riješe stambeno pitanje.
Pozivajući se na izvještaj OECD-a iz 2026. godine, ističe da Hrvatska ima najveći udio mladih koji do 30. godine žive s roditeljima.
Takva situacija, smatra, otvara ozbiljno pitanje jednakih životnih mogućnosti, jer samostalan život za veliki broj mladih ostaje finansijski teško dostupan.
Uz stambenu krizu, među problemima navodi rast troškova života, korupciju, nepotizam te opterećenost zdravstvenog i penzionog sistema.
Zabrinjavajući prizori na ulicama Hrvatske
Cerovac se osvrnuo i na političke poruke koje se mogu čuti na hrvatskim ulicama. Posebno je upozorio na slučajeve u kojima se umjesto konkretnih zahtjeva za boljim obrazovanjem i zdravstvom pojavljuju historijski ekstremistički simboli i slogani.
Kao primjer naveo je skandiranje Hitleru i Auschwitzu, ističući da takve pojave ne predstavljaju konstruktivan način izražavanja političkog nezadovoljstva.
Smatra da odgovornost za stanje u društvu ne snosi samo vlast. I opozicija, prema njegovim riječima, mora ponuditi uvjerljive alternative i pokazati da postoje konkretna rješenja za probleme građana.
Ipak, posebno naglašava odgovornost vladajućih struktura, jer one raspolažu institucijama i resursima potrebnim za provođenje promjena.
Najveća opasnost možda nije na ulicama
Na kraju razgovora Cerovac je iznio svoje viđenje onoga što bi Hrvatsku moglo dugoročno najviše pogoditi.
Prema njegovom mišljenju, Hrvatskoj možda ne prijete masovni neredi po uzoru na Francusku, nego normalizacija političke apatije i uvjerenja da se ništa ne može promijeniti.
Upozorava da je posebno zabrinjavajuće kada građani prestanu vjerovati da kroz izbore, institucije i demokratske procedure mogu uticati na vlastiti život.
Takav odnos prema politici, smatra, može biti dugoročno štetniji od povremenih protesta, jer društvo postepeno gubi građane koji vjeruju da njihov glas i angažman imaju bilo kakav značaj.
Njegova poruka je da osuda nasilja ne smije značiti zanemarivanje problema koji su doveli do nezadovoljstva. Bez ozbiljnog suočavanja s tim problemima, nepovjerenje u institucije moglo bi nastaviti rasti, čak i u društvima u kojima na ulicama nema velikih nereda.
Pratite Točka
Najnovije vijesti direktno na vašem Facebooku.